Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet

Održana teološka tribina: „Ljudski rad: više od preživljavanja i ekonomije“.

U ponedjeljak, 5. veljače, s početkom u 20 sati, na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu u Sarajevu je održana teološka tribina pod nazivom „Ljudski rad: više od preživljavanja i ekonomije“. Predavači su bili mr. sc. Igor Žontar i prof. dr. Vjekoslav Domljan.

Nakon prigodne riječi uvodničara i moderatora tribine vlč. dr. Maria Bernadića, te kratkog obraćanja predstavnice partnera programa – Konrad Adenauer Stiftunga, Azre Crnkić-Muhić, za govornicom su nastupili navedeni predavači.

Prvi je govorio profesor etike iz Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ – mr. sc. Igor Žontar. Naziv njegovog izlaganja je bio „Ljudski rad u svjetlu zamora transcendencije“. Gosp. Žontar je svoje izlaganje okvirno podijelio u tri djela. Prvo je predstavio jedan cjeloviti presjek povijesti teologije i filozofije ljudskoga rada, a zatim se osvrnuo i na neke novije naglaske, ističući pri tome da se tema ljudskog rada pokazuje neobično kontraverznom i nedovoljno obrađenom. Spomenuta kontraverza se zrcali u –još od antičkih vremena postavljanom- pitanju o opravdanosti i vrijednosti ljudskoga rada. Mnogi grčki filozofi, a među njima čak i slavni Aristotel, smatrali su da je mnogo važnije raditi sam na sebi nego bavit se nekim konkretnim poslom. Premda većina ljudi mora raditi, Aristotel je smatrao da je prava svrha rada – slobodno vrijeme. Negativni pogled na rad je bio ponegdje prisutan i u judeo-kršćanskoj tradiciji. Teolozi su se pri tome osobito pozivali na „izvještaj o grijehu“ iz 3. poglavlja Knjige Postanka, gdje je rad prikazan kao kazna za praroditeljski grijeh: „U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš“ (Post 3,19). Ipak, s vremenom će prevladati pozitivna stajališta o ljudskome radu, što će osobito biti vidljivo u teologiji II. vatikanskog sabora, kao i u misli svetoga pape Ivana Pavla II. U tom kontekstu čovjek se pokazuje kao sustvoritelj – suradnik Božji, koji se kroz rad usavršuje i doživljava svoju punu ljudsku zrelost. Ipak, da bi rad mogao biti jedna takva čovjekova sretna i blagoslovljena okolnost, svaki sustav će morati uvijek paziti na ono što je Karl Marx bio sažeo u svojoj teoriji alijenacije. „Prema Marxu, mi ne samo da kontroliramo rad, nego rad u bitnome utječe na nas i oblikuje nas do te mjere da u svom radu doživljavamo ispunjenje ili degradaciju, što na koncu uvelike ovisi od samih radnih uvjeta i okolnosti. Alijenacija je neljudsko objektiviziranje osobe, odvajanje nečega što inherentno pripada osobi. Inače, Katolička Crkva prepoznaje alijenaciju kao središnji problem našega vremena. Papa Ivan Pavao II definira alijenaciju kao gubitak autentičnog značenja života“ – istakao je gosp. Žontar.

U trećem djelu predavanja, gosp. Žontar se osvrnuo i na nauk aktualnog pape Franje o korupciji. Inače, papa Franjo je prvi papa u povijesti koji se ozbiljno dotakao ovog problema, koji je zapravo toliko problematičan da nadilazi uobičajeno poimanje grijeha. Papa u ovom smislu govori o jednoj učestaloj samoživoj egzistenciji današnjice koja više nema nikakvog suosjećanja prema drugim ljudskim bićima i općem dobru. S tim u vezi, ovdje se može govoriti o svojevrsnom „zamoru transcendencije“ kod korumpiranog čovjeka koji više ne pronalazi smisla i snage za pokajanjem i obraćenjem. Takvi se lako opravdavaju jer se najradije uspoređuju s drugim ljudima, a ne s božanskom riječi, pa čak često žive u iluziji o tome da su dobri i pravedni vjernici. Stoga papa kaže da je korupcija nešto puno gore od samoga grijeha i stoga trebalo bi da važi ono: „Grešnik da, korumpiran ne“!

Drugi predavač je bio naš ugledni makroekonomist – prof. dr. Vjekoslav Domljan. Prof. Domljan govorio je o nezaposlenosti i zaposlenosti kako na globalnoj razini, tako i na razini BiH. Istakao je da je nezaposlenost fenomen koji je javlja tek negdje od početka 16. stoljeća, i to s razvojem agrarne revolucije i agrarnog kapitalizma, no koji je rijetko prelazio dvocifrenu stopu u razvijenim društvima. Primjerice, u Ujedinjenom kraljevstvu, u kolijevci tržišne ekonomije i moderne demokracije, nezaposlenost je rijetko prelazila stopu od 10%. Najviša je bila 1930-tih godina, u doba Velike ekonomske krize kad je 1932. dosegnula 17% rekordnu visinu u povijesti UK.

Za razliku od globalne nezaposlenosti, koja danas ne prelazi 5,6%, stopa nezaposlenosti u BiH je 4-5 puta viša, i među najvećim je na svijetu. Od tako visoke nezaposlenosti samo je veća neaktivnost društva, pa je BiH prema pasivnosti društva (nezaposlenost plus neaktivnost) odmah iza Palestine.

Ti problemi pasivnosti društva, koji leže pred BiH ne mogu se riješiti bez pojave jedne prosvijetljene elite, kadre povesti BiH u treći industrijsku revoluciju, u društva visokog dohotka i u članstvo OECD (kluba bogatih zemalja). Ta prosvijetljena elita se ne bi bavila izmišljenim problemima, poput izbornog zakona i sličnih pitanja, nego pitanjima kao što su kako prosječnu plaću u BiH podići s 860 KM na 1860 KM i  prosječnu mirovinu s 360 KM, koliko iznosi topli obrok povlaštenog sloja budžetarijata, na 1360 KM.

Nakon predavanja, bila je upriličena kratka, ali zanimljiva diskusija.

Inače ovo je bila treća po redu teološka tribina iz ovogodišnjeg ciklusa „Crkva u suvremenom svijetu“. Iduća je planirana za 5. ožujka.

SIMPOZIJ
WEBMAIL
ISSS LOGIN