Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet

Održan Godišnji pastoralni skup hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe

Godišnji pastoralni skup hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe o temi „Iskustvo Crkve u multikulturalnom i multireligijskom svijetu (primjer BiH)“ održan je od ponedjeljka 25. do petka 28. rujna 2018. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni.

Skup je započeo u utorak 25. rujna zazivom Duha Svetoga. Sve je na početku pozdravio uime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina. Pozdravljeni su i novi djelatnici u hrvatskoj pastvi u Zapadnoj Europi don Stjepan Lončar (Pariz), fra Kristijan Šilić (Frankfurt) i s. Gordana Davidović (Wiesbaden).

Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu vrhbosanski pomoćni biskup mons. dr. Pero Sudar u pozdravnoj riječi istaknuo je kako je „Hrvatska inozemna pastva u našoj Crkvi važna komponenta u pastoralnoj djelatnosti njezina crkvenog bića, ali i naroda kao takvog. Ona se više puta pokazala obećavajućom i obogaćujućom stvarnošću i za Crkvu i za narod“. Izražavajući zabrinutost zbog iseljavanja, biskup je rekao da je stoga tema ovoga skupa u današnje vrijeme jako aktualna, pa se skoro niti jedan važniji skup danas u Europi kako građanske tako i vjerske naravi ne odražava, a da tu temu ne dotakne.

Ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić rekao je da migracije bole, prekidaju vezove na koje smo navikli. Ta bol može biti i spasonosna, koja može donijeti i dobro, ako to iskustvo učinimo plodnim za sebe i za naše zajednice, rekao je dr. vlč. Markić.

Pozdravnu riječ uputio je i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu preč. dr. Darko Tomašević, koji je uvelike pomogao pri odabiru teme i organizaciji skupa. Zahvalu njemu i rektoru Bogoslovije preč. Josipu Kneževiću uputio je delegat vlč. Komadina. Na početku skupa bio je i generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević, a na skupu i predsjednik Hrvatskoga kulturnog društva „Napredak“ prof. dr. Franjo Topić te više profesora KBF-a iz Sarajeva.

U rad je uveo dr. Adolf Polegubić, koji je podsjetio kako će se predavanja sa skupa naći u sljedećem jubilarnom 20. zborniku radova s tih skupova u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni.

Predavanje „Međureligijski i međukulturalni dijalog u naučavanju Katoličke Crkve“ održao je doc. dr. Tomislav Kovač s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Istaknuo je kako je u globaliziranom svijetu u kojem su narodi međusobno sve povezaniji, susret i dijalog između pripadnika različitih kultura i religija postao nezaobilazan izazov. „Ovaj izazov posljednjih desetljeća posebno pogađa zapadnoeuropska društva, u kojima danas prevladava svjetonazorski, kulturalni i religijski pluralizam. Nove seobe naroda, sukobi u svijetu i izbjeglička kriza još više nameću potrebu za međukulturalnim i međureligijskim dijalogom, radi stvaranja uvjeta za mir i skladan suživot. Od tih izazova nije izuzeta nijedna religijska zajednica. Međureligijski i međukulturalni dijalog sastavni je dio evangelizacijskog poslanja Crkve, koji treba imati svoje mjesto kako u redovitom pastoralnom djelovanju, tako i u svakodnevnom životu kršćanina. No, premda dijalog pretpostavlja dobronamjernu otvorenost prema drugome, on također zahtijeva poznavanje i čuvanje vlastitog identiteta. Svojom višestoljetnom etničkom, kulturalnom i religijskom različitošću, Bosna i Hercegovina je privilegirano mjesto za raspravu i produbljivanje ove teme“, kazao je dr. Kovač, dodavši kako dijalog ima teološko utemeljenje u Božjoj objavi. Dijalog je sredstvo upoznavanja, svjedočenja i suradnje. Dijalogom religije pokazuju svoju odgovornost za čovječanstvo i opće dobro, a važna je i politička dimenzija dijaloga (Bliski istok, Europa, migranti…). Dijalog je prevencija i rješenje za ekstremizam, fundamentalizam, komunitarizam, identitarizam, nacionalizam, diskriminaciju, nasilje i sl. Crkva je u Kristu na neki način sakrament odnosno znak i sredstvo najprisnijega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda, istaknuo je.

„Teološka dimenzija međureligijskog i međukulturalnog dijaloga“ naziv je predavanja koje je održao prof. dr. Niko Ikić s KBF-a u Sarajevu. Govorio je o konkretnoj međureligijskoj suradnji u BiH sa Židovima i muslimanima. Islam u BiH je pod utjecajem Zapada (europski islam), ali i Istoka u fundamentalističkom smislu koji se osjeća i nakon rata kroz razne načine: islamizacija pojačanom gradnjom džamija, promijenjenom demografskom slikom i sl. Neki islamski teolozi (Hafizović) sugeriraju međureligijski dijalog, da islam u BiH ne zapadne u getoizaciju, a kršćanski ekumenizam doživljavaju kao prijetnju islamu (sve uglaviti u Kristu – planetizacija kršćanstva na fašistoidni način). Velika većina muslimana u BiH usprkos različitih dogmatskih interpretacija (trinitet, Kristovo božanstvo…) zagovaraju međureligijski dijalog jednako kao i Međurligisko vijeće BiH. Međureligijski dijalog valja shvatiti kao put i sredstvo, a nipošto kao stvaranje nove religije. Međureligijski dijalog ne ide za sukobom religija, kultura i civilizacija nego za njihovom suradnjom za dobrobit čovjeka. Dijalog je hodočašće nade. Budimo hodočasnici na tom putu, potaknuo je sudionike dr. Ikić.

Predavanje o religijskoj i kulturalnoj različitosti u BiH kao izazov za Katoličku Crkvu u Bosni i Hercegovini održao mons. dr.  Pero Sudar. U potresnom i iscrpnom predavanju mons. Sudar istaknuo je kako je izazov svih izazova za Crkvu u Bosni i Hercegovini kao viševjerskom i višekulturalnom društvu njezin opstanak u zemlji u kojoj je prema nijemome, a pred neporecivu svjedočanstvu ostataka starokršćanskih bazilika nazočna već skoro dva tisućljeća. Da bi tome izazovu odgovorila, Crkva se našla pred obvezom bezazlenog evanđeoskog viđenja i tumačenja drugoga kao bližnjega kojemu treba služiti iz crkvene ekumenske i dijaloške otvorenosti prema drugim Crkvama i vjerskim zajednicama. Držim da se posvemašnjom temeljitošću može ustvrditi da je Crkva dosljedno odgovorila ovom izazovu. Međutim, ne prestaje njezin izazov zbog činjenice da bosansko-hercegovačko društvo nije samo viševjersko i višekulturalno nego je ono i višenacionalno. Zbog povijesnih okolnosti, pretrpljenih nepravdi i baštinjenja pogubnoga shvaćanja drugoga kao prijetnje i opasnosti, bosansko-hercegovačko društvo, i u različitim mjerama svi njezini narodi, žrtve su već stoljećima. To pogubno uvjerenje praćeno prenaglašenom važnošću teritorija kulminiralo je u zadnjem ratu u kojem je ne samo malobrojniji i očito u sebi najsučeljeniji i najpodjeljeniji hrvatski narod doveden na put nestanka. Ta činjenica u Crkvi zahtijeva mudrost djelovanja u korist vlastitog opstanka koje ne bi bilo u suprotnosti s bezazlenom otvorenošću s drugima, nego u autentičnom i prijateljskom skladu i na dobrobit svih građana i naroda. Ostaje teško pitanje, je li Crkva odgovorila o ovoj sastavnici temeljnog izazova. Tim više što se čini da je sve manje vremena i prostora za možebitno čupanje krivo posađenoga. Unatoč, ili zbog svega rečenoga, a još više zbog onog prešućenog, ostaje vjera da je Bogu sve moguće i da u ovoj zemlji ima još dostatan broj Abrahamovih pravednika zbog kojih će On ovoj zemlji ostaviti još jednu priliku da se od sukobišta preobrazi u susretište i od prijetnje životu u priliku za životom i suživotom. Kada mu se učini da za svoju domovinu ne može više ništa učiniti, vjerniku ostaje ipak ono najvažnije i najmoćnije, a to je moliti, zaključio je biskup Sudar.

Misno slavlje u sarajevskoj katedrali, u utorak 25. rujna, predvodio je vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić. U propovijedi je kazao kako svatko tko Isusovu riječ prenosi i sluša može biti blizu Isusu, kao njegova majka, brat i sestra, ako istinski upija njegovu riječ i prenosi je i svjedoči. „To je zapravo ono temeljno na putu dijaloga. Da bismo s nekim uspostavili komunikaciju, potrebno je svjedočiti ono što jesmo. Tada ćemo biti vjerodostojni. I upravo mi koji ovdje živimo u različitoj kulturi, naciji, vjeri trebamo biti vjerodostojni u onome što jesmo, u svojim korijenima, u krsnoj milosti, u opredjeljenju za Isusa Krista. I time zapravo ulazimo u komunikaciju s drugima i drugačijima. Svojim svjedočenjem rađamo vjeru u ljudima. U tome i jesmo njegova majka, braća i sestre. Zato je dobro probuditi tu svijest svoga identiteta. Samo iz onoga što jesmo, možemo djelovati i govoriti. I dobro je da čovjek uvijek ponovno postane svjestan toga. Za dijalog su uvijek potrebne dvije strane, ali je uvijek važno biti vjerodostojan. Pogrešno je pristupiti dijalogu tajeći svoje. Dosljednost izaziva poštovanje. Kod nas u Bosni i Hercegovini, a i drugdje postoji važno načelo ´Svoje voli, a tuđe poštuj´. Živimo u vremenu kad se kršćanstvo progoni. Ostaje pitanje, što je pogubnije za kršćanstvo – progoni ili ovo što se na perfidan način radi kroz zakone da bi se uništila obitelj, moralne vrednote. Zato je važno naše dostojanstvo djece Božje istinski svjedočiti i ostvarivati u našem svakodnevnom životu. Samo onaj koji služi Bogu, služi i čovjeku na spas duša“, istaknuo je kardinal Puljić u propovijedi.

Za sudionike skupa, u srijedu 26. rujna, bilo je organizirano duhovno-studijsko putovanje u franjevačke samostane Fojnicu i Kraljevu Sutjesku. Na putovanju su bili i mons. dr. Pero Sudar te i uime organizatora delegat vlč. Ivica Komadina.

Pri dolasku u samostan u Fojnicu dočekali su ih gvardijan fra Miro Relota i fra Frano Trogrlić, koji je dugo godina bio voditelj Hrvatske katoličke misije Aachen. Posjetili su crkvu, samostan, samostanski arhiv, muzej i knjižnicu te su se pomolili pred spomen pločom gvardijana samostana u Fojnici fra Nikice Miličevića i vikara samostana fra Leona Migića, koji su streljani u samostanu 13. studenoga 1993. Posebno su upoznati s Fojničkom ahdnamom iz 1463. godine.

U Kraljevoj Sutjeski ugostio ih je gvardijan samostana fra Željko Brkić. Nakon ručka prof. dr. Stjepan Duvnjak i gvardijan fra Željko Brkić sudionike su upoznali sa samostanom, crkvom, knjižnicom i muzejom.

Pri povratku u Sarajevu svečano misno slavlje u crkvi Drinskih mučenika predvodio je mons. dr. Pero Sudar u zajedništvu s ravnateljem dr. vlč. Tomislavom Markićem, delegatom vlč. Ivicom Komadinom, rektorom crkve i upraviteljem internata Svetog Josipa vlč. Ljubom Zelenikom te ravnateljem Katoličkoga školskog centra Svetog Josipa mr. vlč. Marijom Ćosićem. U koncelebraciji je bilo više svećenika sudionika skupa, a misnom slavlju nazočila je i skupina učenika Katoličkog školskog centra Svetoga Josipa, koji su smješteni u internatu Svetoga Josipa. Oni su ujedno pjesmom i glazbom animirali misno slavlje. Sve je na početku pozdravio rektor crkve i upravitelj internata vlč. Zelenika. U propovijedi biskup Sudar istaknuo je kako Božja riječ pomaže čovjeku vjerniku da joj otvori svoju dušu i svoje srce kako bi na dostojan i plodan način sudjelovao u otajstvu. „Stoga samo Božja riječ može do kraja rasvijetliti i pripraviti ljudsko srce i dušu na tako važan i uzvišeni božanski susret između čovjeka koji je u potrebi i Boga koji se daje i ispunja tu ljudsku glad za Bogom“, kazao je biskup Sudar, podsjetivši kako se nalaze u svetištu Drinskih mučenica, redovnica koje su posve svjesno za vrijeme Drugoga svjetskog rata ostale u svojoj kući na Palama na pomoć ljudima. One su doista žrtve ljubavi prema čovjeku, ali i žrtve dostojnosti i vjernosti ljubavi prema Bogu, rekao je mons. Sudar.

Nakon misnog slavlja u prostorijama Katoličkoga školskog centra za sudionike je priređena večera. Tijekom večere biskup Sudar govorio je o sustavu Katoličkih školskih centara u Bosni i Hercegovini. Tako je 1994. godine usred rata u Sarajevu Vrhbosanska nadbiskupija osnovala prvi Katolički školski centar Svetoga Josipa te je tim utemeljenjem započela prva katolička škola poslije Drugoga svjetskog rata. Poslije toga osnovano je još sedam takvih školskih centara: u Zenici, Tuzli, Travniku, Konjicu, Banjoj Luci, Bihaću te u Žepču.

Ravnatelj Katoličkoga školskog centra Svetog Josipa mr. vlč. Mario Ćosić podsjetio je kako u sklopu centra djeluju osnovna škola, medicinska srednja škola i opća realna gimnazija i intertnat. U sve tri škole je 1600 učenika i 150 djelatnika. U svemu su uključene i članice Družbe kćeri Božje ljubavi.

U četvrtak 27. rujna održana su preostrala tri predavanja. Predavanje „Povijesno-teološko utemeljenje međureligijskoga dijaloga bosanskih franjevaca“ održao je prof. dr. fra Ivan Šarčević. Kazao je kako danas odnos između kršćana i muslimana spada u jedno od velikih pitanja, izazova i problema. „Mi, bosanski franjevci, imali smo praktično iskustvo života, osobito kroz otomansko razdoblje zajedno s muslimanima. Nije moguće dijalogizirati s drugima, ako ih ne poznajemo. Ne možemo ući i dijalog, ako prema ovoj zemlji, prema ovim ljudima koji su u njoj, zadržavamo getoizirajući, podanički, precjenjivački ili podcjenjivački identitet. Vjera nije svim ljudima izvor smisla. Vjera ako se pretvori u političku dimenziju dovodi do razdora. Sv. Franjo pripada univerzalnoj Katoličkoj Crkvi, koji najdosljednije slijedi nauk Isusa Krista. Jedini je utemeljitelj reda, koji u svojim spisima ima uputu da se ide među saracene i nevjernike. Franjo sastavlja pravila nakon iskustva susreta sa sultanom. O tom susretu postoji bezbroj različitih interpretacija. Taj je susret ostao rubni i često predmet sporenja, a o njemu su se razvile i legende. Ono što je istinito jest da je došlo do tog susreta“, kazao je dr. Šarčević nadovezujući se na susret fra Anđela Zvizdovića i sultana Mehmeda El Fatiha na polju Milodraž, koji je rezultirao Ahdnamom. Taj susret nije jednakopravni susret. S jedne strane je bilo Evanđelje, a s druge vojna komponenta. Ta dijelama će biti trajna dilema, pa i među fratrima. Ponavlja se na primjeru sv. Franje da Zvizdović nenaoružan izlazi pred sulatana. Fratri su stalno nosili sa sobom Ahdnamu premda je stalno kršena. Ostaje dilema kako ostati u zemlji bez potpunoga političkog subjektiviteta. Stoga je bilo važno sačuvati nadu“, kazao je dr. Šarčević, istaknuvši kako je važno graditi identitet iz vjere, te je iznio još primjera dijaloga franjevaca u Bosni u procesu dijaloga i suživota s drugima i drugačijima.

„Doprinos Islamske zajednice u međureligijskom dijalogu u Bosni i Hercegovini / Teološka dimenzija međureligijskog i međukulturalnog dijaloga (islamska perspektiva)“ bio je naslov predavanja dr. Dževade Šuško iz Sarajeva. Kazala je kako „izbor teme korespondira s civilizacijskim i kulturnim kontekstom Bosne i Hercegovine, pa i s regionalnim i europskim ambijentom, koji neposredno ima utjecaj na naše živote i našu budućnost“. „Kako živimo u pluralnom svijetu, pred nama je stalni izazov propitkivati pravila koja određuju naše odnose, njihovu utemeljenost na vrijednostima za koje se zalažemo, ali i na postojanost izvora na kojima počivaju. Jedno od pitanja je i pitanje religije i njezinih istina, sadržanih u religijskim izvorima na čijim vrelima su nastale tradicije za koje se vežu milijuni ljudi. Svaka sveta knjiga u rukama čovjeka iznova je objavljeni tekst koji razgovara sa svojim čitateljem. Jasno je da nije moguća potpuna autonomija religije u odnosu na druge oblike organiziranja, koji za osnovu imaju druge sfere duha, s kojima se ona susreće. Priznanje prava drugima na kolektivni religijski i kulturni identitet uvijek je bilo jedno od važnijih pitanja iz kojih se sagledavala mogućnost ili nemogućnost zajedničkog života među ljudima. Pripadnici velikih religija i baštinici njihovih tradicija, u svojim učenjima i praksi gradili su i rušili mostove među ljudima. Za muslimane islam je svojevrstan način života, duhovni put kojim oni razumijevaju sebe i svijet oko sebe. To je vjerovanje koje im nalaže da čine dobro i da izbjegavaju zlo, kao i da mu se suprotstave kada ono pređe granice dopuštenoga. Islam ne predstavlja svijet koji bi bio dovoljan sam sebi, koji ne bi priznao i drugima pravo na postojanje, na sreću i dostojanstvo. Kao što je to uvijek i bilo, a na što svete knjige upozoravaju, svijet se pokazuje složenim i kompliciranim u odnosu kakav bi nama bio poželjan. Mnoštvo je naroda i rasa, religijskih opredjeljenja, koji u isto vrijeme polažu pravo na vlastiti duhovni put, o čemu svjedoči i Kuran: ‘Da je Bog htio, jednom bi vas narodom učinio’“, kazala je dr. Šuško, zaključivši kako je važna potpora za iskreni međureligijski dijalog od poglavara Crkava i vjerskih zajednica, ali to nije dovoljno. „Vjernice i vjernici, svako pojedinačno u svojim stamenim zgradama, mjestima, na radnom mjestu, školama, neprestano trebaju djelovati u duhu mira, suživota i ljubavi prema Božjim stvorenjima“, istaknula je dr. Šuško.

Izv. prof. dr. Vladislav Topalović, dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta iz Foče održao je predavanje „Doprinos Srpske Pravoslavne Crkve u ekumenskom i međureligijskom dijalogu u Bosni i Hercegovini / Teološka dimenzija ekumenskog, međureligijskog i međukulturalnog dijaloga (pravoslavna perspektiva)“. „Danas je svaki kutak svijeta mjesto gdje se susreću različite kulture i religije i to zahvaljujući globalizaciji. Čini mi se ipak, kako je malo takvih mjesta kao što je Bosna i Hercegovina, a na poseban način Sarajevo, koji se mogu uzeti kao specifična mjesta međureligijskog dijaloga. Na našim se prostorima susreći tri do četiri stare autohtone zajednice koje su svaka na svoj način kroz dugu povijest ostavile pečat u svim sferama života. Religijski identiteti su ovdje posebno važni. Čak ako je netko i ateist on je pravoslavni, katolički ili muslimanski ateist. Bosnu i Hercegovinu uz autentično područje ekumenskog i međureligijskog dijaloga čini i njezina traumatična prošlost. Svi ratovi koji su ovdje kulminirali u 20. stoljeću nakon stoljetnih povijesnih antagonizama veliko je područje za dokazivanje utjecaja međureligijskog i ekumenskog dijaloga kao preduvjeta za mir i pomirenje. Takav potencijal koji postoji u Bosni i Hercegovini prepoznat je od svih mirovnih inicijativa i foruma međureligijskog i ekumenskog dijaloga, koji su se ovdje organizirali. Tako je utemeljeno i Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini“, kazao je dr. Topalović, istaknuvši kako se Srpska Pravoslavna Crkva aktivno uključila u proces dijaloga te je dala potporu radu međureligijskog dijaloga u Međureligijskom vijeću Bosne i Hercegovine. „Mi već dvadeset godina sudjelujemo u vrlo značajnim naporima i akcijama ovog vijeća i njegovih lokalnih odbora na promociji međureligijskog dijaloga“, rekao je dr. Topalović.

Nakon predavanja organiziran je okrugli stol na kojem su sudjelovali svi predavači: mons. dr.  Pero Sudar, doc. dr. Tomislav Kovač iz Zagreba, prof. dr. Niko Ikić iz Sarajeva, prof. dr. Ivan Šarčević iz Sarajeva, dr. Dževada Šuško iz Sarajeva i izv. prof. dr. Vladislav Topalović iz Foče. Razvila se plodna diskusija tijekom koje je mons. Sudar, zahvalivši organizatoru Hrvatskome dušobrižničkom uredu iz Frankfurta na organiziranju skupa i izboru teme istaknuo: „Možda se od nas očekuju prebrzi rezultati. Naše su rane gledajući vremenski još jako jako svježe, a gledano povijesno one su jako duboke. Ovdje je opasnost koja se stalno ponavlja manipuliranje s vlastitom boli i boli drugoga, a često se razumije samo vlastita bol. Stoga je potrebno, a to je tako jedino i moguće, prihvatiti drugoga s njegovom istinom. Ovdje je povijest bila takva da je svatko barem jedanput došao na red da teško strada. Često se pamti samo svoje. Tako se ne može naprijed. Potrebno je dopustiti čovjeku, narodu i Crkvama i vjerskim zajednicama vrijeme da odbolujemo. Možda smo se umorili živeći zlo i da smo došli do zaključka da to stvarno nema nikakvog smisla. A ovdje ima toliko toga zajedničkoga, ne samo na vjerskom nego i na etničkom području. Ali treba vrijeme da sebi priznam bolnu istinu što se dogodilo sa strane mog naroda kako bih razumio bol onih kojima se to nanijelo. Samo onda mogu očekivati to i s druge strane. To su teška pitanja i teške sudbine. Zato ljudi odavde tako rado i bez boli odlaze. Svaku večer molim za ozdravljenje naroda i ljudi Bosne i Hercegovine. Bolest je strašna i treba iz toga izići. Temelj je naše nade posvijestiti ljudima, a to je zadaća Crkava i vjerskih zajednica, kako smo sudbinski vezani i kako smo izdanci istog korijena. Ne zato što nas je isti Bog jednake stvorio, nego zato što nas je povezao, etnički, poviješću i kulturno, a i patnjom. Ako to uspijemo prenijeti prije nego nas nestane, preživjet ćemo“.

Uime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina zahvalio je sudionicima skupa. Zahvalio je predavačima, Bogosloviji i Katoličkom bogoslovnom fakultetu na gostoprimstvu. Na poseban je način zahvalio mons. dr. Peri Sudaru, koji je sudjelovao na skupu od početka do kraja, a to je, kako je kazao, poticaj djelatnicima hrvatske pastve u Zapadnoj Europi, koliko nas cijeni. Zahvalio je na sudjelovanju ravnatelju dušobrižništva za Hrvate u inozmenstvu dr. vlč. Tomslavu Markiću kao i dekanu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu preč. dr. Darku Tomaševiću na pomoći oko organiziranja skupa, izbora teme i predavača.

Sv. misu u crkvi sv. Ćirila i Metoda, u četvrtak 27. rujna, predvodio je dekan preč. dr. Darko Tomašević u zajedništvu s mons. Perom Sudarom, ravnateljem dr. vlč. Tomislavom Markićem, delegatom vlč. Ivicom Komadinom i svećenicima sudionicima skupa, kao i drugim svećenicima. Toga se dana slavio blagdan sv. Vinka Paulskoga, a preč. Tomašević je u propovijedi istaknuo, kako naše djelovanje ima jedino smislo u Bogu. Pjevanje je na sv. misi animirao voditelj Hrvatske katoličke misije Siegen don Vinko Puljić.

Skup je završio misnim slavljem u petak 28. rujna kapeli Bogoslovije, koje je predvodio ravnatelj dr. vlč. Tomislav Markić.

Tekst: Adolf Polegubić

SIMPOZIJ
WEBMAIL
ISSS LOGIN