Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet

Održana teološka tribina: „Strateško znanje: Što danas uistinu znamo i što bismo trebali znati?“

U ponedjeljak, 4. veljače 2019., s početkom u 20 sati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu održana je teološka tribina pod nazivom „Strateško znanje: Što danas uistinu znamo i što bismo trebali znati?“ Izlagači su bili gosp. Igor Kožemljakin iz Jevrejske zajednice u BiH, te doc. dr. Pavle Mijović s KBF-a u Sarajevu. Uvodničar i moderator programa je bio vlč. dr. Mario Bernadić. Inače, ova tribina je održana u sklopu godišnjeg programa „Vjera u suvremenom društvu“.

U svome uvodu vlč. Bernadić se osvrnuo na problem informacijske prezasićenosti današnjice koja se ne pokazuje samo kao subjektivni, već i kao objektivni problem. Recimo, prema podacima UNESCO-a za 2013. godinu, na svijetu je objavljeno čak 2.210.000 različitih knjiških naslova, od čega pojedinačno najviše u Kini (440.000). S druge strane, glede interneta danas nailazimo na još frapantnije podatke. Na primjer, 1991. na svijetu je postojala tek jedna registrirana web stranica (WWWP), dok ih je danas nešto manje od dvije milijarde, pri čemu se svake sekunde diljem interneta aktiviraju dvije nove web stranice. Radi se o nepreglednom mnoštvu pouzdanih, ali i nepouzdanih informacija, pri čemu aktualna istraživanja pokazuju kako većina korisnika ne razumije ni najosnovnije principe funkcioniranja interneta, kao i to da nisu u stanju razlikovati opskurne od pouzdanih web stranica. Odnosno, čini se kako danas većina ljudi najradije čita ono što je u skladu s njihovim postojećim stavovima i uvjerenjima. Čak ako i uspijemo riješiti problem pouzdanosti informacija, ostaje teško pitanje njihove korisnosti za naš život. Naime, mediji su vrlo često sposobni uvući nas u priče i teme koje ćemo osjetiti kao svoje, premda to nisu. Stoga se moguće u tom smislu kao vrlo koristan alat i filter i dalje pokazuju ona tri prastara Sokratova pitanja:

  1. „Jesi li to što mi želiš reći vidio svojim očima?“
  2. „Je li to nešto dobro?“
  3. „Hoću li imati kakve koristi od toga ako čujem?“

Kao dodatni problem, danas bismo mogli istači i svojevrsnu rascjepkanost kao i međusobnu suprotstavljenost različitih znanja. Možda kao nikad prije osjeća se potreba za jedinstvenom i uređenom vizijom znanja, koju je i sveti papa Ivan Pavao II. označio jednim od kršćanskih prioriteta trećeg tisućljeća – istakao je vlč. Bernadić.

Gospodin Kožemljakin je održao izlaganje o bezvremenoj mudrosti hebrejskih tekstova. Tisućljetna hebrejska mudrosna tradicija je po sebi vrlo obimna. U tom smislu i mnogi Hebreji smatraju da je Talmud jedna knjiga, a zapravo je Talmud zbirka velika otprilike koliko i Enciklopedija Britannica.

Za hebrejsku mudrosnu tradiciju će se zlosretno babilonsko sužanjstvo donekle pokazati i kao sretan događaj, ukoliko je ono značio jačanje sinagoge i nastanak rabinskih akademija. Naime, od tog vremena će ono znanje koje je do tada bilo dostupno samo svećenicima postati dostupno i širim masama.

Nadalje je gosp. Kožemljakin govorio o Pardesu –  hermeneutičkom modelu tumačenja kojega čine četiri koraka:

  1. Pešat – upućuje na doslovni smisao teksta;
  2. Remez – misli se na metaforički/alegorijski smisao;
  3. Deraš, od hebr. lidroš – istraživati; misli se najčešće na moralni, homiletički smisao;
  4. Sod  – znači otkrivanje skrivenog, mističkog smisla u Kabali.

Ovo je trebalo značiti da hebrejski tekstovi sadrže više slojeva značenja, te da su im različite skupine pristupale u skladu sa svojim mogućnostima i znanjima. Naravno, najpristupačnija i samim tim najraširenija razina pri tome je bila ona prva razina doslovnog smisla teksta.

Gosp. Kožemljakin je zatim govorio i četiri vrste ljudi (sinova) prema Tori: mudar, zao, naivan i jedan što ne zna da pita. Na primjer, glede Pesaha i Sedera (pashalne večere), mudri je onaj što pita: „U čemu je značaj svih svjedočanstava, zakona i propisa koje nam je zapovjedio Bog naš?“ Očeva dužnost je da mu objasni sve propise koji se tiču Pesaha zaključno sa propisom da ne jedemo ništa nakon afikomana (komad pashalnog kruha koji se jede na kraju pashalne večere). Zli je onaj što kaže: „Čemu vam ova služba?“ Vidimo, ističe ovo „VAMA“, što znači da njega Seder ne zanima. To je vrlo ozbiljan problem jer to znači da je on sebe isključio iz zajednice Izraela. Stoga otac treba oštro da mu odgovori jezikom Tore: „To je za ono što mi je Gospod učinio kad sam izlazio iz Egipta.“ „Za mene,“ a ne za njega, jer da je on bio u Egiptu, Bog ne bi smatrao da on treba da bude slobodan!“ Naivni, šta on kaže? „Šta je ovo?“ Otac treba jednostavno da mu odgovori: „To je da nas podsjeti kako nas je Bog rukom moćnom izveo iz Egipta, iz doma robova. Sa onim četvrtim sinom koji ne zna da pita, otac prvi treba da započne razgovor s njim te da mu objasni sve što se tiče Sedera, zato što je rečeno u Tori: „I kaži sinovima svojim u taj dan govoreći:  to je za ono što mi je Gospod učinio kad sam izlazio iz Egipta.“ Ova četiri sina zapravo predstavljaju četiri vrste karaktera unutar hebrejskog naroda kao i različite stupnjeve pobožnosti, te pripadnosti zajednici. Neki rabinski autoriteti (budući da je Hagada kodificirana u dijaspori) govore da se ovdje zapravo radi o generacijama i da su pitanja u direktnoj korelaciji sa stupnjem asimilacije kroz generacije. U svakom slučaju, pouka o četiri sina nam govori da različiti ljudi unutar društva imaju različita predznanja kao i različite nakane, te im sukladno tome moramo i pristupati na različite načine – istakao je gosp. Kožemljakin.

Predavanje naslovljeno „Društvo (ne)znanja?“ za temu je imalo problematiku znanja u suvremenom društvu. Izlagač, dr. Mijović se vodio teoretskim okvirom dva filozofa, Konrada Paula Liessmanna te Theodora Adorna.  Istaknuto je kako je, iako je suvremeno društvo izloženo enormnoj količini informacija, ipak se u određenoj mjeri može govoriti o društvu neznanja ili o generalnoj poluobrazovanosti. Navedeno postaje problematično budući da otežava smislenu komunikaciju između raznih društvenih aktera kao i uljuđeni znanstveni dijalog. Istaknuta je potreba za kritičkom autorefleksijom i znanstvenom radoznalošću, kao pretpostavkama u izgradnju društva znanja.

Nakon izlaganja je uslijedila kratka, ali plodna diskusija kojoj se pridružio -i tu nazočni- vrhbosanski nadbiskup, uzoriti gosp. Vinko kard. Puljić. On je iz vlastitog iskustva istakao dva momenta za koje smatra da su danas osobito problematični s obzirom na obrazovanje kao i njegov utjecaj na međuljudsku komunikaciju. Naime, izgledno je da obrazovanje stvara specifične komunikacijske zajednice koje su unutar sebe poprilično kompaktne, ali ne toliko i prema vani. Recimo, prosječni vjernik teško razumije jednog učenog teologa, kao što i prosječni čovjek teško razumije učenog liječnika. Drugi problem bi se odnosio na svojevrsnu dominaciju informacija u suvremenom obrazovanju. Škole, takoreći, zatrpavaju djecu informacijama, ali se čini da ih pri tome ne uče dovoljno razmišljati. Kardinal Puljić je istako da pri tome osobito misli na ono razmišljanje pod vidikom „uzrok-posljedica“. Tek sa svladavanjem ovog umijeća i ono usvajanje najrazličitijih informacija može dobiti pravi smisao i vrijednost.

Slijedeća teološka tribina na Katoličkom bogoslovnom fakultetu je planirana za 4. ožujak.

 

PODRŠKA
SIMPOZIJ
WEBMAIL
ISSS LOGIN