Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet

ODRŽANA TEOLOŠKA TRIBINA – „ZLATNO PRAVILO – TEMELJ MORALNOGA REDA I ZAKONA”

U ponedjeljak, 13. svibnja 2019. u večernjim satima na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, u sklopu godišnjeg programa „Vjera u suvremenom društvu”, održana je teološka tribina pod nazivom „Zlatno pravilo – temelj moralnoga reda i zakona”. Gosti predavači su bili prof. dr. em. Mato Zovkić s KBF-a u Sarajevu, te mr. sc. Emir Kovačević iz Islamske zajednice u BiH. Voditelj i moderator susreta je bio vlč. dr. sc. Mario Bernadić.

Na najstariji pismeni trag „zlatnog pravila” nailazimo u staroegipatskoj priči „Rječiti seljak” iz 19. st. pr. Kr.: „Ne čini drugima ono što bi mrzio da oni čine tebi.” Nadalje ga pronalazimo u cijelom starom svijetu: u Indiji, Perziji, kod grčkih i rimskih filozofa. Stoga se zlatno pravilo smatra arhetipom ljudskog socijalnog ponašanja, kao i temeljem svekolikog moralnog reda i zakona. Stari zavjet smješta zlatno pravilo već i u jedan prošireni povijesni kontekst koji obvezuje narod Božji na duboko sjećanje. Tako knjiga Izlaska nalaže: „Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj”. U Novom zavjetu nailazimo na dodatna proširivanja zlatnog pravila. S jedne strane Isus poziva svoje učenike da se ne porede s ljudima nego da uče od Božje dobrote, koja „daje da sunce Njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima” (Mt 5,44). S druge strane, sam Isus se identificira s malima i sirotima, pa odatle kao vrhovno pravilo Sudnjeg dana vrijedi: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,40). Zanimljivo je da je zlatno pravilo kasnije preživjelo i sve kušnje novovjekovnih emancipacijskih procesa, te je bilo zastupano i od krajnje sekularnih autora poput Karla Poppera – istakao je u svome uvodu prof. Bernadić.

Prof. emeritus Zovkić se u svome izlaganju prvo osvrnuo na pojam „pozitivne recipročnosti”. Ovaj pojam u međureligijskom kontekstu sugerira da nije dovoljno samo da drugima ne činimo zlo, nego je potrebno da drugima činimo konkretno dobro. Prof. Zovkić je zatim temeljito prošao kroz Sveto pismo Starog i Novog zavjeta predstavljajući i tumačeći mjesta koja se referiraju na zlatno pravilo. Pri tome je zanimljivo da i naizgled okrutan zakon „taliona” ima veze sa istim. Premda nam danas možda ono „oko za oko, zub za zub” može zvučati barbarski i neprihvatljivo, zakon taliona je za svoje vrijeme predstavljao istinski civilizacijski pomak. Time je bila dokinuta suluda nerecipročna i neselektivna odmazda nad protivnicima, te je uvedena recipročna kazna koja se nije mogla valjano provesti bez legalnog suđenja.

Nadalje kroz Sveto pismo Bog se očituje kao osobito osjetljiv na prava ubogih i sirotih (npr. Ps 146,6-9), dok u Novom zavjetu Isus predlaže etiku nenasilja kao put mijenjanja svijeta na bolje (Lk 6,31). Ovo znači da bi po primjeru Isusa Krista trebali činiti dobro „drugima” i prije nego što „njihovi” počnu tretirati „naše” pravedno. Prosječnom čovjeku se ovo može učiniti pretjerano, pa čak i nepošteno, ali to je jedini način da se ovaj svijet izvuče iz začaranog kruga zločina i odmazde – zaključio je prof. Zovkić.

Mr. Kovačević se kao odvjetnik i pravnik u svojem izlaganju fokusirao na zlatno pravilo u kontekstu domaćeg i zapadnog zakonodavstva, apropo vjerskih prava i sloboda. Istakao je pluralnost suvremenog europskog društva kao neospornu činjenicu koja kao takva zahtjeva regulaciju mnogobrojnih i različitih prava pojedinaca ali i cijelih društvenih grupa, što po sebi uopće nije lako. Pri tome se kao veliki izazov pokazuje to što se vrlo često inzistiranje na nekim pravima kosi sa onim drugima. U tom smislu, mr. Kovačević se osvrnuo i na neke konkretne europske ali i domaće slučajeve iz sudske prakse. Glede domaćih, osvrnuo se na slučajeve „Katović”, „Hamidović” i „Softić”. U prvom slučaju časnoj sestri Janji Martini Katović nije bilo dopušteno postati ravnateljicom dječjeg vrtića u Glamoču samo zato jer je časna sestra, premda je zadovoljavala sve druge zakonske preduvjete i odredbe. U slučaju „Hamidović”, jedan svjedok na sudu je prvotno bio osuđen zbog nepoštivanja suda jer nije htio skinuti kapicu koju je nosio iz vjerskih razloga. U slučaju „Softić”, uposlenik granične policije se žalio jer mu nije bilo dopušteno nositi kratku i urednu bradu, a što je smatrao svojim vjerskim pravom. Kroz žalbene procese, u sva tri slučaja na kraju je dokazano da se radilo o diskriminaciji na vjerskoj osnovi. Mr. Kovačević smatra da ovakvi i slični slučajevi vjerske diskriminacije kod nas nisu isključivo uvjetovani religijskim i etno-nacionalističkim razlozima, nego su itekako i plod komunističke ostavštine u našem društvu. Proučavajući pravnu regulaciju vjerskih prava i sloboda na Zapadu, mr. Kovačević je izrazio mišljenje da bi nam ovdje izgledno bilo najbolje prihvatiti i slijediti američki model „razumne prilagodbe”. Radi se o vrlo fleksibilnom modelu regulacije vjerskih prava i sloboda koji nesebično poštuje vjerska prava pojedinaca i grupa sve dotle dok se ona ne počnu otvoreno kositi s javnim zakonima i interesima. Na primjer, u jednom slučaju u SAD-u, jedan nadobudni pastor je na nedjeljnoj službi naložio svojim vjernicima da preuzmu postere s natpisom „Isus te spašava”, te da ih svjedočki okače na svojim radnim mjestima. Tako se dogodilo da su u jednoj javnoj instituciji okačena dva spomenuta postera. Radilo se o portiru te o još jednoj dami iz administracije. Nakon što je došlo do rasprave s poslodavcem, a zatim i do žalbe na sudu, sud je u konačnici odlučio da gospođa iz administracije smije držati poster na zidu, ali ne i portir. Pitanje je zašto? S obzirom da je portirnica istaknuta, sud je smatrao da bi stranke i posjetioci mogli pomisliti da religiozni poster na zidu izriče stav javne institucije, pa je to zabranjeno. S druge strane, gospođa iz administracije nije radila sa strankama, a njene radne kolege su dobro znale da je u pitanju njezin osobni stav, te je stoga na kraju smjela zadržati poster.

Ovo je inače bila posljednja, šesta teološka tribina u ovoj akademskoj godini. Prof. Zovkić se na početku svog izlaganja osobito zahvalio partneru programa – Konrad Adenauer Stiftungu iz Njemačke, što nesebično podržava i podupire sva mirovna i međureligijska nastojanja u našoj zemlji. (kta)