ODRŽANA TEOLOŠKA TRIBINA: “TEOKRACIJA KAO DRUŠTVENO UREĐENJE”

U ponedjeljak, 2. prosinca 2019., s početkom u večernjim satima na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu održana je teološka tribina na temu „Teokracija kao društveno uređenje“. Gost predavač bio je prof. dr. Nusret Isanović s Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.

Prof. Isanović je u svojem izlaganja nastojao sagledati smisao i značenje teokracije u islamu kroz svojevrsni diskurs naspram četiri različite političke konstelacije: sekularizam, tradicionalizam, fundamentalizam (ili islamizam), te neomodernizam.

Premda je na Zapadu nesumnjivo ostavio znatno više traga, sekularizam je svojevremeno bio ostavio za sobom znatnu pustoš i u islamskom svijetu (primjer Kemal Paše Ataturka i sekularizacije nekadašnjeg Osmanskog carstva). Premda danas razaznajemo i brojne dobre plodove sekularizacije, ipak ne možemo ne primijetiti da je ona poljuljala brojne tradicionalne i uhodane vrijednosti, te nas smjestila takoreći u obzor posvemašnje nesigurnosti i relativizma – primjećuje prof. Isanović.

Ipak, sekularizacijske tendencije su bile još od davnih vremena prisutne i među islamskim misliocima, osobito u okvirima tzv. racionalističke tradicije islama Ranog i Srednjeg vijeka. S tim u vezi, nekako se na kraju čudno dogodilo da su islamski racionalisti, prvenstveno filozofski mislioci više utjecali na razvoj moderne Europe nego samog islama.

Tradicionalizam je nadalje unutar islamskog svijeta doveo do tendencije zbližavanja Uleme (islamskog učiteljstva) i vlasti. Ovo je po sebi bila izgledno loša veza već ukoliko se zna da je Ulema u početku često preuzimala ulogu opozicije unutar islamskog društva.

Treća politička konstelacija – fundamentalizam (ili islamizam) predstavlja složeno dešavanje unutar islamskog korpusa koje ima svoje različite mekše i tvrđe frakcije. Glede ovih prvih, danas se često spominje i pojam demoteokracije. Tu se radi o tendenciji načelnog prihvaćanja zapadnjačkih demokratskih vrijednosti, ali unutar čvrstih okvira tradicionalih islamskih vrijednosti i običaja.

Kritika potonjeg se možda najintenzivnije događa unutar četvrte, neomoderne političke konstelacije. Prof. Isanović u tom kontekstu osobito ističe ime britansko-pakistanskog autora Ziauddina Serdara. Serdar danas postavlja za muslimane dva vrlo važna pitanja: Prvo se onkraj brojnih međumuslimanskih sukoba pita što je ono zajedničko i povezujuće za sve muslimane. U tom smislu, Serdar osobito pozitivno ističe onaj pozitivni aspekt otvorenosti ranog islama koji je rado učio i usvajao ponešto od svih naroda s kojima se usput susretao. Drugo se, možda još važnije pita o potrebi snažnijeg razlikovanja onog božanskog i ljudskog unutar islamske tradicije. Prema Serdaru najveća tragedija fundamentalizma jest gašenje ljudskog mišljenja pod načelom tobožnje identičnosti volje poglavara s božanskom voljom. U takvom društvenom ozračju i najdobronamjerniji društveni kritičari često bivaju okrutno i ekspresno eliminirani kao okorjeli bogohulnici. No, u pravnom smislu ovo pitanje se tiče i samog šerijata. Što je unutar njega stvarno šerijat – božanski zakon, a što tek ljudska uredba (fik)?

Nakon izlaganja prof. Isanovića uslijedila je i plodna diskusija,kao i zajedničko druženje.

Moderator i voditelj tribine je bio doc. dr. Oliver Jurišić. Inače, tribina je održana u sklopu godišnjeg programa „Religiozna praksa i političko djelovanje.“ (kta/m.b.)