Održana teološka tribina „Uloga i mjesto mita u ljudskom društvu“

U ponedjeljak, 1.IV.2019., u večernjim satima, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu održana je teološka tribina „Uloga i mjesto mita u ljudskom društvu.“ Gosti predavači su bili izv. prof. dr. Dino Abazović, s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu te doc. dr. Mario Bernadić, s Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Moderator tribine je bio dr. Oliver Jurišić. Inače, ova tribina je održana u sklopu godišnjeg programa „Vjera u suvremenom društvu.“

Kao uvodno, postavlja se pitanje o naravi i mita uopće. Kozmogonijski mitovi, antički mitovi, religijski mitovi, kulturni i politički mitovi, pa preko dječjih bajki, pučkih priča i predaja, sve do suvremenih urbanih mitova. Mitovi su od davnina bili i ostali neizostavni dio ljudske kulture i tradicije. No, što je zapravo mit? Arhaične priče o nastanku svijeta i čovjeka, ritualni događaj sa svrhom obnavljanja kolektivnoga pamćenja i osjećaja pripadnosti matičnoj cjelini, predznanstveni pogled na svijet i život, neutvrđena činjenica koja je u međuvremenu postala opće mjesto?

Prvi je govorio prof. Abazović. Naslov njegovog izlaganja je bio “Promišljanje mita u religiji, kulturi i politici.” Uvažavajući uvide Josepha Campbella kako mit više nije potraga za značenjem/smislom, već iskustvo značenja/smisla, autor u izlaganju promišlja promjene u kontekstualiziranju mita danas u kulturi, religiji i politici. Premda se očekivalo da će prosvetiteljstvo u 18. veku za sva vremena da raskrsti sa mitovima to se nije desilo, jer je prosvetiteljska kultura, koja nije pokazivala nostalgiju za mitom, ipak unutar sebe iznjedrila mit. To je bio mit o napretku za koji je smatrala da je duboko ozbiljan, jer sadrži istinu. Što je više rastao uticaj racionalnog duha i jačao logos, to se sve teže izlazilo na kraj sa tajanstvenom suštinom i snagom mitskog kazivanja, njegovom prilagodljivosti društvenim prilikama i promenama, i najzad, sve očiglednijom i većom prisutnosti mita u raznim sferama ljudskog bivstvovanja, naročito u politici. U tom smislu, autor argumentira, politički mit biva sredstvo da se povrati poremećeni identitet, budući da se rađa u trenutku sloma postojećeg istorijskog okruženja i buja u nastaloj društvenoj praznini.

Prof. Bernadić je održao izlaganje na temu “Mit, mitomanija i demitologizacija”. Polazeći od Platonovog stajališta o pogubnosti mitskih kazivanja, autor je nastojao ukazati na neke specifične elemente mitskog svjetonazora i razmišljanja. Tako, mit o Edipu govori o nemogućnosti pojedinca da promjeni svoju unaprijed predskazanu zlu sudbinu. U mitu uglavnom nema ni osobnih zasluga ni osobne odgovornosti. Kriv ili zaslužan je uvijek netko drugi, i stoga se mit kao takav temeljito protivi svim individuacijskim i emancipacijskim procesima. S druge strane, mit o Sizifu govori o nemogućnosti povezivanja uzroka i posljedice. Sizif je osuđen vječito raditi ono što nije moguće uraditi. Paralela sa Einsteinovom definicijom ludila je više nego očita: “Raditi uvijek jedno te isto, i očekivati da će se pri tome dogoditi nešto novo.” Mitološki nastrojen pojedinac radi upravo to, uvijek i vječito jedno te isto, nadajući se ipak pri tome nekoj čudesnoj sreći i jednom iznenadnom obratu sudbine. Autor se dalje osobito fokusira na povezanost mita i nasilja. Tako, mnogi kozmogonijski mitovi izvještavaju o kreativnoj snazi nasilja. Tu obično jedan ili više bogova ubijaju nekog drugog boga, te od njegovog tijela nastaje zemlja, od krvi more, od suza rijeke i jezera, a od kose raslinje. Reklo bi se ‘grozan zločin’, ali istovremeno tako prijeko potreban zločin. René Girard stoga i kaže da mitovi po sebi nisu ništa drugo do li progoniteljske sage pisane iz perspektive progonitelja, pri čemu u korijenu svakog mita stoji neko realno povijesno ubojstvo. Autor je još ponešto rekao o mitu osvajačkih politika gdje se s jedne strane govori o tragediji vlastitog naroda koji je po sebionaj vječito progonjeni i ubijani, dok se s druge strane istovremeno počinje govoriti o snazi toga naroda, njegovim herojima, junačkoj nepobjedljivoj vojsci i sl. Naznačena kontradikcija služi pokretanju agresije. Jer bez straha nema ni mržnje, ali isto tako, bez spominjanja minulih pobjeda i herojizama nema niti hrabrosti.

Nakon izlaganja je uslijedila diskusija, te zajedničko druženje.

Slijedeća teološka tribina je planirana za peti mjesec, a tema će biti “Zlatno pravilo”.