Održana Teološka tribina “Vjera u suvremenom društvu – Tradicionalna molitva u svijetu suvremenih, političkih, ekonomskih i kulturnih mantri”

U ponedjeljak, 5. ožujka 2018., s početkom u 20h na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu je održana teološka tribina pod nazivom „Tradicionalna molitva u svijetu suvremenih političkih, ekonomskih i kulturnih mantri“. Tribina je održana u sklopu godišnjeg programa „Vjera u suvremenom društvu“, a predavači su bili gosp. Igor Kožemljkin (Jevrejska zajednica u BiH) i prof. dr. Ivan Šarčević OFM.

Gosp. Kožemljakin je održao izlaganje pod nazivom „Od fizičke žrtve do službe srcem“, i u njemu je govorio o povijesnom razvoju judaističke molitvene tradicije, te o njezinom izgledu danas. Začeci židovskog bogoslužja su vezani za jeruzalemski hram te njegov žrtveni kult. U vremenu babilonskog sužanjstva, u nedostatku hrama dolazi do osnutka sinagoge koja je od početka njegovala usmeno bogoslužje, tj. službu srcem. Nakon rušenja drugog Jeruzalemskog hrama od strane Vespazijanovih i Titovih legija, spomenuta „služba srcem“ će definitivno prevladati među Jevrejima, premda se i dan danas u Izraelu ponešto vode rasprave oko uloge i nužnosti hrama i hramskog bogoslužja – Istakao je gosp. Kožemljakin.

Glede sadržaja molitve, u Judaizmu definitivno prevladavaju tzv. blagoslovi, u kojima se Boga hvali i slavi zbog silnih djela i dobročinstava svojih. Gosp. Kožemljakin je istakao da je za pobožnog Jevreja nekako logičnije služiti se postojećim molitvenim obrascima te ne izmišljati svoje vlastite. Također, pobožan Jevrej će radije zahvaljivati Bogu za ono što već ima, i neće tražiti ono što nema.

Prof. Šarčević je u svom izlaganju govorio o molitvi kao u jeziku osobnih i društvenih promjena, očito u svjetlu one poznate Kierkegaardove maksime da molitva ne može promijeniti Boga, ali će promijeniti onoga koji moli. Prof. Šarčević je istako da je molitveni jezik poprilično živopisan i složen, a pokatkada i kontraverzan, jer –recimo- već i samo Sveto pismo svjedoči da Kain ubi brata svoga Abela zbog zavisti koja se javila u kontekstu njihove molitvene prakse (Post 4).

Stoga se prof. Šarčević u svojem izlaganju poglavito fokusirao na umjetničku interpretaciju molitve, tj. lika molitelja. Klasični majstori obično prikazuju svete molitelje u činu jednog potpunog predanja. Oni su na koljenima, ruke raširene, pogled zanesen i uzdignut prema Nebesima. S druge strane, moderni majstori su naglašavali stav koji bi se dao prispodobiti kao istovremeni otpor i predanje. Molitelji su još uvijek na koljenima, ruke također raširene ili pobožno sastavljene u dlanovima, ali pogled više nije isti. Oči su poluzatvorene, a glava pomalo zabačena u stranu. Ovaj molitelj kao da se bori, te kao da je rastrzan sam u sebi. S jedne strane, kao da se i dalje pokušava fokusirati na Boga, ali s druge strane, kao da uplašeno gleda u prolaznost i promjenjivost svijeta i vremena … kao da je nagrižen egzistencijalnim strahovima.

Prof. Šarčević je nazočnima prikazao i neka važna sakralna umjetnička djela s kojima domaća javnost i nije najbolje upoznata … npr. Meštrovićevog „Joba“, koji je danas izložen u New Yorku, a zbog političkih implikacija ovo djelo nikad nije bilo popularizirano na našim prostorima.

Prof. Šarčević je na kraju postavio i pitanje o učinkovitosti molitve. „Koliko su naše molitve uistinu uslišane“, ili bi možda bolje bilo reći da je Bog onaj koji prvenstveno ispunjava svoja obećanja, a ne najrazličitije i međusobno često nespojive zahtjeve individualnih molitelja?

Nakon izlaganja je uslijedila i duža diskusija, a sudionici su nastavili s druženjem i razgovorom i nakon službenog svršetka programa.

Naredna tribina je planirana za 9. travanj, a bit će posvećena aktualnoj globalnoj problematici prognanih i raseljenih lica.

Mario Bernadić