Univerzitet u Sarajevu - Katolički bogoslovni fakultet

Održavanje teološke tribine “Vjera u suvremenom društvu – Tradicionalna molitva u svijetu suvremenih, političkih, ekonomskih i kulturnih mantri”– 5. ožuljka. 2018. godine, u 20,00 sati na Katoličkom bogoslovnom fakultetu

Date :
Vanue :
5. ožujka 2018.
Time :
- 20:00
Host :
Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu

U organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu u ponedjeljak, 5. ožujka 2018. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu (ulica Josipa Stadlera 5) s početkom u 20 sati u dvorani Pavla VI. bit će upriličena teološka tribina “Vjera u suvremenom društvu”, u sklopu programa „Tradicionalna molitva u svijetu suvremenih, političkih, ekonomskih i kulturnih mantri“.

Gosti predavači su gosp. Igor Kožemljakin (Jevrejska zajednica u BiH) „Od fizičke žrtve do službe srcem““ i prof. dr. Ivan Šarčević OFM „Molitva- jezik osobnih i društvenih promjena”, a moderator je dr. Mario Bernardić,

Uvod u temu:

W. F. Hegel još prije dvjestotinjak godina primjećuje da je u današnje (njegovo) vrijeme čitanje novina zamijenilo ljudima jutarnju molitvu, a danas osim novina imamo dodatno radio, TV i Internet.

Danas postoji još nešto što dolazi sa Zapada, a što bi smo mogli nazvati čitavom duhovnošću ili čak liturgijom uspjeha, proizašlo upravo iz onog duha kojeg James Dearden u „Pascali’s Island“ definira kao savršen spoj idealizma i trgovine. Mnoštvo knjiga govori o karakteristikama uspješnog čovjeka, a tu su i mantre tipa „ti to možeš, ti to hoćeš“, ali i ona „misli pozitivno“, pa sve do prakticiranja meditativne vizualizacije uspjeha, koji se na taj način priziva u postojanje.

No, i tradicionalna molitva je često usmjerena prema konkretnim ciljevima: zdravlju, uspjehu na ispitu ili poslu, dobitku na lotu. Da li je uopće moguće govoriti o nekoj molitvi koja po sebi ne bi bila koristoljubna? Može li ona ikad biti jednostavno i samo komunikacija s transcendentnim? Odnosno, smije li biti? Npr. teološka javnost u prošlom stoljeću i nije baš najbolje primila ono Rahnerovo očitovanje da bi se molio Bogu čak i u slučaju kad bi bio siguran da poslije smrti nema ništa, a što je zapravo izgledno preuzeto od Bultmanna, koji nakon posvemašnje demitologizacije i deeshatologizacije evanđelja ispovijeda da će uvijek biti kršćanin i to jednostavno iz razloga što je to dobro, a ne zato što bi to čovjeku jamčilo bilo kakvu korist.

Političke mantre: nacionalno i ideološko ograničavanje Boga – zaboravljaju li danas kršćani da je svijet prije dvije tisuće godina bio osvojen proročkom idejom univerzalnog Boga, jer samo takav i može imati neko univerzalno značenje (Paul Tillich)?

Kriza zajedničke molitve: i naša sinodska ispitivanja su pokazala da se ljudi još uvijek dosta mole, s tim da ona tradicionalna kršćanska obiteljska molitva iščezava s posljednjim djedovima i bakama današnjice koji je još uvijek u svojim obiteljima neumoljivo promoviraju (čak i nameću);

Sve prethodno nas potiče prema jednom novom promišljanju kršćanske molitve. Koji je njezin zadnji smisao i cilj? Kako je prakticirati u današnje rastrzano i nervozno vrijeme? Može li molitva također evoluirati te poprimati neka nova značenja i forme ili je po svojoj biti trajno formirana i ustaljena?

 

Mario Bernadić