Tijekom travnja 2019. godine, iz tiska je izašla knjiga pokojnog profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu Ante Šarića pod naslovom Doprinosi Drugoga vatikanskog sabora. Knjiga je izašla u izdanju Hrvatske uzdanice Uskoplje, Matice hrvatske Sarajevo, te Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sarajevo, a za tisak ju je priredio Hrvoje Kalem.
Život Crkve znatno je obilježio događaj Drugoga vatikanskoga sabora sredinom prošloga stoljeća. Njime je Crkva željela obnoviti sebe samu, ali i izaći u susret modernom svijetu u kojemu živi naviještajući novost Kristova evanđelja. Od njegova završetka 1965. godine, Koncil je Crkvi kao putokaz u nastojanjima na svim područjima njezina života – liturgiji, teologiji, pastoralu, dijalogu s drugim kršćanima, drugim religijama, dapače suvremenim društvom u cjelini. Štoviše, dokumenti koji su plod saborskih zasjedanja ponuđeni su svim partikularnim Crkvama, biskupima, kleru, teolozima, vjernicima laicima kao zadatak promišljanja, prihvaćanja i provođenja u djelo.
Teolog Anto Šarić, dugogodišnji profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, prepoznao je Drugi vatikanski sabor kao izvor nadahnuća za naviještanje evanđelja suvremenom svijetu i svekoliku obnovu Crkve. U ovoj je knjizi objedinjeno njegovih devet članaka, a obuhvaćaju tri velike teme. Poseban predmet promišljanja našega autora bila je teologija kao znanost vjere te njezine reperkusije na kršćanski i crkveni život općenito. Polazeći od saborskoga dekreta Optatam Totius koji zahtijeva promjenu perspektive u teologiji, autor ključnim smatra usredotočenost teologije na otajstvo spasenja koje se ostvaruje u povijesti čovječanstva. Zadatak je teologije refleksijom i spekulativnim putem osvijetliti ta otajstva u kontekstu povijesti spasenja, ukazati na njihovu nazočnost u liturgiji i životu Crkve te ih ponuditi kao cjeloviti odgovor na egzistencijalna čovjekova pitanja. Druga tema koju je Šarić obrađivao jest kristologija u svjetlu stožernih saborskih konstitucija – Sacrosanctum Concilium, Lumen gentium i Gaudium et spes. Autor ovdje ukazuje na potrebu daljnjega promišljanja i usvajanja saborskoga nauka o događaju Kristovoga vazmenog otajstva kao vrhunca povijesti spasenja. Slijedeći tu misao Šarić govori o važnosti obnove svijesti o djelatnoj nazočnosti proslavljenoga Krista koji je Crkvi počelo života i vodi je prema konačnoj proslavi u nebeskom kraljevstvu i u liturgiji u kojoj on kao Glava Tijela nastavlja posvećivati Crkvu, ljude i sav svijet. Treća misaona cjelina koju autor obrađuje je Crkva pred vratima trećega tisućljeća, odnosno njezina usmjerenost budućnosti u kojoj je uvijek iznova pozvana evangelizirati samu sebe i svijet u kojem živi. Na tom putu Šarić ukazuje na važnost recepcije kao trajnoga procesa koji je nužan da bi Koncil zaživio u Crkvi.
Posebne zasluge za objavljivanje ove knjige pokojnoga profesora Šarića pripadaju dr. sc. Hrvoju Kalemu. On je proveo u djelo ono što je Šarić pomno pripremao promišljajući i tumačeći koncilski nauk kako bi jednom objavio knjigu o tim temama. Smrt ga je nažalost u tome spriječila, ali je misao ostala tako da u ovoj knjizi na jednome mjestu nalazimo zaokružen Šarićev pogled na neke važne teme Drugoga vatikanskog sabora. Vjerujemo da će ova knjiga ispuniti zadaću »posvješćivanja i produbljivanja cjelovite vizije Sabora kao događaja i poznavanja njegova autentičnog duha« i tako doprinijeti ostvarivanju recepcije koncilskoga nauka u našoj teologiji i crkvenom životu na čiju je važnost sam Šarić ukazivao.
Dino Klem/Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije.