UNIVERZITET U SARAJEVU
KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET
UNIVERZITET U SARAJEVU
KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET
Teologija se kao znanstvena disciplina oblikovala između 11. i 13. stoljeća, kada je usporedno s nastankom sveučilišta u zapadnoj Europi njezin studij postupno prelazio iz samostana i katedrala u sveučilišne okvire. Iako je prosvjetiteljstvo u 18. stoljeću dovelo u pitanje njezin sveučilišni status, teologija je do danas opstala kao akademska disciplina, osim ondje gdje je uklonjena zbog prevlasti sekularizma ili protureligijskih ideologija.
Kao sastavni dio crkvenoga poslanja poučavanja, teološki fakulteti imaju dvostruku ulogu: pripravu kandidata za svećeničku službu i znanstveno produbljivanje teoloških spoznaja radi potpunijega poznavanja Objave. Zbog svoje naravi pozvani su na suradnju s crkvenim učiteljstvom, pa je Apostolskoj Stolici, odnosno Dikasteriju za kulturu i obrazovanje, pridržano isključivo pravo kanonskog osnivanja takvih fakulteta. Taj ured Rimske kurije odobrava statute i programe, vrši vrhovni nadzor, imenuje dekana, a nastavnicima za promaknuće u više zvanje izdaje dopuštenje (usp. FRANJO, ap. konst. Praedicate Evangelium, čl. 161).
Prisutnost teološkoga fakulteta na sveučilištu potiče dijalog o odnosu vjere i razuma te doprinosi integraciji znanja. Crkva stoga potiče suradnju s drugim znanstvenim i kulturnim središtima radi općeg dobra, jer teologija, kako ističe papa Ivan Pavao II., „vrši posebno važnu ulogu u istraživanju sinteze znanja“ te drugim strukama pomaže „pružiti perspektivu i orijentaciju koje nisu sadržane u njihovoj metodologiji“ (IVAN PAVAO II., ap. konst. Ex corde Ecclesiae, br. 19).
Vjera i znanost se ne protive jedna drugoj jer uz poštivanje autonomije znanosti „profane i vjerske realnosti imaju izvor u istome Bogu“ (GS, br. 36) koji je začetnik i stvaranja i objave. Uz to što se teološki fakultet pojavljuje ne samo kao jedan od fakulteta na sveučilištu, nego i kao obogaćenje drugim fakultetima te sastavni dio istraživanja i dijaloga, treba uočiti da je sveučilište prostor u kojemu se i sam teološki fakultet obogaćuje.
Povijest organiziranoga filozofsko-teološkog studija u Bosni i Hercegovini seže u srednji vijek, kada su vodeći nositelji obrazovanja bili redovnici, osobito franjevci. Njihova djelatnost prekinuta je osmanskom vlašću, tijekom koje su se svećenički kandidati školovali uglavnom u inozemstvu. Upravu nad katolicima tada je vršio Apostolski vikarijat, osnovan 1735. godine. Ključna prekretnica dogodila se nakon uspostave austrougarske uprave 1878. godine. Papa Lav XIII. apostolskim pismom Ex hac augusta od 5. srpnja 1881. ponovno je uspostavio redovitu crkvenu hijerarhiju i utemeljio Vrhbosansku crkvenu pokrajinu.
Ova odluka stvorila je temelje za sustavno visokoškolsko obrazovanje. Vrhbosanska crkvena pokrajina obuhvatila je nadbiskupiju sa sjedištem u Sarajevu te Banjalučku i Mostarsko-duvanjsku biskupiju, kojima je kasnije pridružena i Trebinjsko-mrkanska. Prvi vrhbosanski nadbiskup, dr. Josip Stadler, osnovao je 1890. godine Vrhbosansku katoličku bogosloviju, koja je postala središnja ustanova za izobrazbu svećenika. Usporedno s tim, franjevci su utemeljili svoje teologije u Mostaru (1895.) i Sarajevu (1909.). Time je postavljen temelj modernim teološkim fakultetima koji i danas djeluju u Bosni i Hercegovini.
Nakon što je papa Lav XIII. 1881. godine uspostavio redovitu crkvenu hijerarhiju u Bosni i Hercegovini, prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler povjerio je odgoj klera isusovcima. Oni su 1882. godine u Travniku započeli rad s prvom generacijom gimnazijalaca. Kada su 1890. godine prvi svećenički kandidati završili gimnaziju, ondje je pokrenut filozofsko-teološki studij, dok je u Sarajevu istodobno započela izgradnja Bogoslovnog sjemeništa. Tako je ta 1890. godina ubilježena kao prva godina filozofsko-teološkog studija u ovoj ustanovi, a tako i prvog organiziranog visokog školstva u Bosni i Hercegovini. S toga se s pravom ova ustanova i diči naslovom najstarije visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini. Rad u novoj zgradi Bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu započeo je 1. rujna 1893. godine. Dok je Vrhbosansko bogoslovno sjemenište kroz svoju povijest zadržalo isti naziv, njegova je visokoškolska ustanova doživljavala promjene i nekoliko puta mijenjala naziv.
Nakon Drugoga svjetskog rata i uspostave komunističkog režima, rad Bogoslovije bio je zabranjen, a zgrada je 1944. djelomično nacionalizirana. Tako je ostalo sve do 25. studenoga 1969. godine kada se otvara prvi tečaj bogoslovnog studija u nenacionaliziranom profesorskom dijelu zgrade, a 2. listopada 1972. otvoren je i zapadni dio zgrade.
U izazovnim poslijeratnim vremenima, kada je rad Bogoslovije bio nasilno obustavljen, a dio zgrade nacionaliziran, ključan korak prema obnovi učinio je vrhbosanski nadbiskup Smiljan Čekada. Svojom upornošću u pregovorima s tadašnjim republičkim vlastima u Bosni i Hercegovini uspio je otkupiti oduzeti dio zgrade, čime su stvoreni preduvjeti za nastavak djelovanja. Taj napor okrunjen je zajedničkim zalaganjem nadbiskupa Čekade, mostarsko-duvanjskoga biskupa dr. Petra Čule i banjolučkoga biskupa Alfreda Pichlera, pa je Bogoslovija svečano ponovno otvorena 25. studenoga 1969., što je označilo novo poglavlje u životu Crkve u Bosni i Hercegovini.
Sljedeća dva desetljeća obilježio je daljnji razvoj, a nova važna etapa uslijedila je 1989. godine. Tada je provedena reorganizacija kojom je nastala Vrhbosanska katolička bogoslovija, a njome su jasno razdvojene dvije temeljne sastavnice: Vrhbosansko bogoslovno sjemenište kao središnji odgojni zavod te Vrhbosanska visoka teološka škola kao obrazovna ustanova. Akademski ugled škole dodatno je potvrđen 1990. godine, kada je afilirana Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Međutim, miran rad ponovno je prekinut početkom Domovinskoga rata. Unatoč teškim okolnostima, kontinuitet odgoja i obrazovanja sačuvan je zahvaljujući privremenom preseljenju u Bol na Braču, gdje su profesori i bogoslovi djelovali u izbjeglištvu od 1992. do 1996. godine.
Po povratku u Sarajevo 1996. godine, uprava Sjemeništa odvojena je od Visoke teološke škole, koja dobiva novi naziv: Vrhbosanska katolička teologija. Od te godine studij je otvoren i za vjernike laike. Pravni temelj za potpunu integraciju u akademski sustav stvoren je potpisivanjem Temeljnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice (usp. čl. 14) 2006. godine te Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica u BiH (čl. 7 i 10) iz 2004. godine. Tim su dokumentima vjerskim obrazovnim ustanovama zajamčena ista prava kao i državnima, uključujući priznavanje diploma.
U vrijeme nadbiskupa Vinka kard. Puljića, 2009. godine Kongregacija za katolički odgoj je dekretom (Prot. br. 714/2004., 21. rujna 2009.) uzdignula Vrhbosansku katoličku teologiju na rang Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Od 2013. godine Katolički bogoslovni fakultet je punopravna članica Univerziteta u Sarajevu.
